Poziv u namaz-audio
 |
Otvori blog |  |
Cas neizbjezni,sta je cas neizbjezni,i otkud ti znas sta je cas neizbjezni?(Al-Haqqa 1-3)
Kada neko od vas stane u svom namazu pred Allaha Uzvišenog i Plemenitog,neka u svom srcu spozna Allaha Uzvišenog i Plemenitog s mnogobrojnim Njegovim blagodatima i dobročinstvom prema njemu,jer ga je Allah Uzvišeni i Plemeniti opskrbio mnogobrojnim blagodatima,a on je na sebe natovario grijehe.Neka što više bude skrušen i ponizan Allahu Uzvišenom i Plemenitom.Imali iko preči i zaslužniji od tebe,moj brate,da sebe kori kada stane pred Allaha Uzvišenog i Plemenitog.Ako je neko od vas u stanju,Allah vam se smilovao,kada ustane da klanja namaz,neka se ponaša kao da gleda u Uzvišenog i Plemenitog,jer ako Ga nevidi,pa Allah njega doista vidi.
Neka se Allah smiluje onome ko pristupi namazu skrušem,pokoran i ponizan Allahu Uzvišenom i Plemenitom,bojažljiv,dozivajući Ga usrdno,uplašen,čeznutljiv i ispunjen nadom.Neka se Allah smiluje onome čija najveća želja bude stajanje,sjedenje,pregibanje i činjenje sedžde u namazu svome Gospodaru Uzvišenom i sašaptavanje s Njim.Neka se Allah smiluje onome ko za to isprazni srce svoje srce i njegove plodove i potrudi se u obavljanju Allahovih farzova,jer čovjek ne zna da li će klanjati ijedan drugi namaz poslije onog koji već klanja,ili možda prije toga doći njegov kraj(edžel).Čovjek koji to ima na umu,staje pred svog Gospodara Uzvišenog i Plemenitog žalostan,želeći da mu namaz bude primljen i strahujući da mu ne bude odbijen,pa ako mu bude primljen,sretan je,a ako mu bude odbijen,nesretan je.
Doista je veoma ozbiljna situacija moj brate u pogledu namaza i tvojih drugih djela.Doista bi trebao u namazu biti zabrinut,tužan,u strahu i bojazni,a i u drugim ibadetima koje ti je Allah obaveznim učinio.Ti ne znaš da li će od tebe primljeno ijedno dobro djelo,i da li ti je ijedan grijeh oprošten ili ne.Ali ti se i pored toga smiješ i nemaran si u životu i uživaš,a došao ti je jekin-potpuno ubjeđenje da ćeš doći do Vatre: "I svaki će od vas do njega stići!Gospodar tvoj je sigurno tako obavezao".(Merjem 71),a nije ti došao jekin-garancija da ćeš iz Vatre izaći,pa imali ikoga prečeg da dugo plače i tuguje od tebe,sve dok Allah ne primi tvoja djela?I pored svega ovoga,ti ne znaš da li ćeš zoru dočekati ako omrkneš,ni da li ćeš noć dočekati ako osveneš,pa ćeš biti obveseljen Džennetom ili ožalošćen Vatrom.
Ja sam te upozorio,moj brate,na ovu opasnu stvar,jer tvoje je pravo da se ne raduješ ni porodici,ni imetku,niti potomstvu.A zaista je čudno tvoje griješenje,poigravanje i nemar spram ove ozbiljne opasnosti,jer ti svakoga dana i noći možeš biti grubo odveden,svakog časa i u svakom treptaju oka.Očekuj svoj završetak,moj brate i ne budi nemaran naspram ove ogromne opasnosti koja se nad tobom nadvila,jer ti moraš okusiti smrt is njom se susresti.Možda će se spustiti u tvoje dvorište jutrom ili noću,tajno i skriveno,da je nećeš ni primjetiti,te da će te otrgnuti od tvog čitavog imetka,a zatim te odvesti ili ka Džennetu ili ka Vatri.
Ahmed Ibn Hanbel
Preveo: Osman Smajlović (ASUQ, Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)
KAMATA: Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo i onoga koji daje i onoga koji uzima kamatu." (Ahmed,Tirmizi, Hakim, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5093, Albani) A u Ebu Davudovoj predaji stoji: "Poslanik je prokleo onoga koji daje i onoga koji uzima kamatu." (Ebu Davud, hadis sahih, Sahihu Ebu Davud, 2313, Albani)
NARICANJE ZA UMRLIM:
Kada se smrtno razbolio ashab Ebu Musa, njegova supruga je od žalosti počela vikati, a on ju je upitao: "A zar ne znaš šta je rekao Poslanik?’’ Odgovorila je: "Svakako.’’ Potom je ušutjela. Nedugo nakon toga, neko ju je upitao: "Šta je rekao Poslanik?’’ Rekla je: "Zaista je Poslanik prokleo onu koja obrije (glavu zbog smrti bližnjeg), poviče (radi nedaće) i pocijepa (odjeću kad je zadesi nevolja).’’ (Nesai, hadis sahihu isnad, Albani, Sahihu Nesai, 1867).
Prenosi Ebu Umame da je Poslanik prokleo onu koja grebe svoje lice, cijepa svoju odjeću i priziva nevolju i propast. (Ibn Hiban, Ibn Madže, hadis hasen, Sahihu Džami`a, 5092, Albani)
ALKOHOL:
Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo alkohol i onoga ko ga pije, toči, prodaje, onoga kome se prodaje, onoga ko ga pravi, ko ga nosi i kome se nosi.’’ (Ebu Davud, hadis sahih, Sahihu Ebu Davud, 3380, Albani)
PROKLINJANJE ONOGA KO TO NE ZASLUŽUJE:
Prenosi se od Ibn Abbasa da je neki čovjek prokleo vjetar. Rekao je Muslim: "U vrijeme Poslanika vjetar je ‘povukao’ ogrtač čovjeka koji ga je prokleo. Rekao je Poslanik: "Ne čini to. Jer mu je(vjetru) tako naređeno. I zaista onaj koji prokune nešto / nekoga ko to ne zaslužuje, prokletstvo se vraća na njega." (Tirmizi, Ebu Davud, hadis sahih, Silsile Sahihe, 528, Albani).
ŠKORPIJA:
Prenosi Aiša da je Poslanik klanjao i da ga je ugrizla škorpija (akrep) i tada je rekao: "Allah prokleo škorpiju, ne ostavlja klanjača niti onoga koji ne klanja. Ubijte je u Haremu i van njega" (Ibn Madže, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5908, Albani), a u drugoj predaji stoji: "…ne ostavlja vjerovjesnika niti bilo koga drugoga a da ih ne ugrize." (Taberani, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5909, Albani).
"Allah je protjerao škorpiju i udaljio od milosti. A poslanik je pojasnio razlog prokletstva: ‘…ne ostavlja klanjača...’ (Fejdu Kadir)."
Poslanikov hadis o dozvoljenosti proklinjanja škorpije ukazuje na dozvoljenost proklinjanja životinja koje uznemiravaju, a proklinjanje životinja poimenično nije dozvoljeno, jer je Poslanik zaprijetio ženi koja je proklela svoju devu i rekao joj je: "Ne putuj zajedno sa nama, jer je ona prokleta." (Šerhu Ibnu Madže Sujuti)
PLJAČKANJE KABURA:
Poslanik je prokleo onoga koji otkopava kabur (Bejheki, hadis sahih, Sahihu Džami`a, 5102, Albani) zbog pljačkanja.
KRIVO UPUĆIVANJE:
Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo onoga koji pogrešno uputi slijepca i on skrene sa puta.’’ (Ahmed, hadis sahih, Silsile Sahihe, 3462, Albani)
HOMOSEKSUALIZAM:
Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo onoga ko učini djelo Lutova naroda", ponovivši to tri puta. (Ahmed, hadis sahih, Silsile Sahihe, 3462, Albani)
SODOMIJA: Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo onoga ko napastuje hajvana (spolni akt, sodomija).’’ (Ahmed, hadis sahih, Silsile Sahihe, 3462, Albani).
ROB KOJI SE PRIPISUJE NEKOM MIMO ONOG KO GA JE OSLOBODIO:
Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo onoga roba koji se pripiše nekome drugome mimo onoga koji ga je oslobodio" (Muslim, 1370-20), jer sa oslobađanjem stiče veza-vela kojom se oslobodilac roba tretira kao rod oslobođenom robu jer nasljeđuje oslobođenog roba, ukoliko rob ne imadne šerijatskog nasljednika. Ovaj postupak je zabranjen jer se njime negiraju blagodati (oslobađanje) i gubljenje prava kao što je nasljeđivanje.
NEPOSLUŠNOST RODITELJIMA:
Rekao je Poslanik: "Allah je prokleo onoga ko je neposlušan svojim roditeljima." (Ahmed, hadis sahih, Silsile Sahihe, 3462, Albani)
ORUŽJE:
Jednog dana Poslanik je naišao pored nekih ljudi koji su sjedili i izvlačili sablju iz korica dajući je jedan drugome. Tada je Poslanik rekao: "Zar se neće proći ovoga? I ako neko od vas izvuče sablju, neka je stavi u korice, a potom dadne svome bratu." (Bezar, Ahmed, hadis sahih, Medžmeu Fevaid Hajsemi)
Rekao je Poslanik: "Zaista meleki proklinju onoga ko uperi oštricu prema svome bratu, čak da mu je brat od oca i majke.’’ (Muslim, 2616-125).
LAŽNO PRIPISIVANJE NEKOME MIMO VLASTITOG OCA:
Poslanik je prokleo onoga koji se pripisuje nekome drugome mimo svoga rođenog oca. (Muslim, 1370-20).
OPĆENJE SA SUPRUGOM U ANALNI OTVOR:
Rekao je Poslanik: "Proklet je onaj koji opći sa svojoj ženom u njen analni otvor." (Ebu Davud, hadis hasen, Sahihu Ebu Davud, 2162, Albani).
DUNJALUK:
Rekao je Poslanik: "Zaista je dunjaluk proklet i prokleto je sve ono što je na njemu osim Allahovog zikra, onoga što On voli, učenjaka ili onoga koji se podučava." (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džamia, 1609, Albani).
Dunjaluk je mrzak Allahu zbog toga što je udaljen od Njega. I prokleto je sve ono što čovjeka zaokuplja i udaljava od Allaha, osim Allahovog zikra i onoga što voli od dobrih djela.
Dunjaluk je ukoren i ne hvali se ništa što je na njemu osim Allahovog zikra, učenjaka i onoga koji se podučava.
Dunjaluk je proklet zato što zavodi ljude svojom ljepotom i naslađivanjem i udaljava ih od robovanja Allahu, a navodi ‘’robovanju’’ strastima. I dunjaluk i sve što je na njemu udaljeni su od Allaha, osim korisnog znanja koje ukazuje na Allaha. I prokletstvo je vezano za dunjalučke obmane, a ne na blagodati i naslađivanje, jer su blagodati i naslađivanje bili dati i poslanicima. (Tuhvetu Ahvezi Mubarekfuri).
VRŠENJE NUŽDE NA STAZI KOJOM PROLAZE LJUDI:
Rekao je Poslanik: "Čuvajte se dviju stvari koje su proklete.’’ Ashabi su upitali: "A ko je su to stvari?’’ Rekao je: "Vršenje nužde na putu kojim ljudi prolaze i u hladovima (gdje se ljudi odmaraju)." (Muslim, 269-68)
Hadis ukazuje da se moramo čuvati ove dvije stvari čije prakticiranje izaziva prokletstvo i čiji su izvršitelji prokleti, a također navedeni postupci zabranjeni su jer uznemiravaju muslimane. (Šerhu Muslim Nevevi)
Medvjeđa usluga islamu
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Spomenuti anonimus (jer se nije potpisao ispod teksta, iako se najvjerovatnije radi o izvjesnom Samiju Džeki koji slovi kao najradikalniji "vehabofob" na našim prostorima) konstatira: "Približava nam se dan mevluda, svi muslimani svijeta se raduju rođenju Poslanika, a.s., pripremaju se za proslavu dana kada je rođena milost svim svjetovima. Za razliku od njih, pripadnici vehabijske sekte počinju intenzivirati napade na one koji vole Božijeg Poslanika, a.s., i raduju se zbog njegovog rođenja."
Što se tiče proslave mevluda, taj "ibadet" nisu poznavali muslimani u prva tri stoljeća islama, već se radi od vještoj podvali fatimija (šiitska sekta) koja slavi kako rođendan Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako i rođendan Alije, Hasana i Husejina, radijallahu anhum. Svaki ibadet koji nisu poznavale najbolje generacije muslimana na čelu sa ashabima, u čiju "odbranu" je bezrezervno stao autor ovoga teksta, jeste batil –ništavan, u protivnom dopunjavamo u vjeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odabrana pokoljenja ovoga ummeta.
Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: “Ko uvede u islam neku novotariju, smatrajući je lijepom, potvorio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je pronevjerio svoje poslanstvo, jer Uzvišeni Allah kaže: 'Danas sam vam vašu vjeru upotpunio.' Šta tada nije bilo od vjere (u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba), nije ni danas vjera.” (Vidjeti: El-Iatisam, 1/62 i 2/368, od imama Šatibija. Mišljenje slično ovome izrekao je i Ibn Hazm. Vidjeti: El-Ihkam, 6/255)
Hoće li autor ovog teksta uputiti istu kritiku prvim generacijama muslimana koji su "hladnokrvno" dočekivali i ispraćali rođendan Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da tom prilikom nisu ni tekbir donijeli niti ilahiju spjevali, niti suzu pustili. Da li i oni ruše ličnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ovi aršini vrijede isključivo za tzv. vehabije?
Dalje, ko može pouzdano kazati kada je rođen Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?! Tu tvrdnju mora potkrijepiti vjerodostojnim predanjem od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili barem nekog ashaba. Bujrum, neka ljubitelji mevluda izvole pa nam predoče vjerodostoju predaju koja govori o datumu rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u protivnom se radi o nagađanju i pretpostavkama. Ovo je izazov ispred kojeg ljubitelji i zagovornici mevluda stoje paralizirani i ne mogu dati zadovoljavajući odgovor. Naročito ako znamo da postoje velika razilaženja oko tog dana (osim što su učenjaci složni da se radi o ponedjeljku, što se navodi u hadisu koji bilježi Muslim, 1162). Neki tvrde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen drugog, neki osmog, neki desetog, neki dvanaestog, neki sedamnaestog, neki osamnaestog, neki dvadeset prvog ili drugog rebiul-evvela. Sva ova mišljenja navodi Ibn Redžeb, a zatim kaže: "Većina smatra da je rođen dvanaestog." (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 184-185)
Isto tako, postoji razilaženje u kojem je mjesecu rođen Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, neki smatraju da je rođen u ramazanu, neki u redžebu, a neki u rebiul-evvelu, što je mišljenje većine. (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 184).
Također, postoje velika razilaženja o datumu preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedni smatraju da je na ahiret prelesio drugog, drugi dvanaestog, treći trinaestog, četvrti petnaestog, a u vezi s tim Ibn Redžeb kaže: "Ono što je poznato kod ljudi jeste da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret dvanaestog rebiul-evvela." (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 212). Dakle, po mišljenju većine, kada slavimo dan u kojem se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi u isto vrijeme slavimo i dan u kojem je preselio na ahiret, pa za kakvom logikom se povodimo. Zar nije preče sjesti i plakati zbog rastanka sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Kada nekoga od vas pogodi nedaća, neka se sjeti svoje nedaće u meni (tj. moje smrti), to je najveća nedaća." (Darimi i Taberani, sa dobrim lancem prenosilaca)
Ulema je složna da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret u rebiul-evvelu i u tom pogledu nema nikakvih razilaženja, kako kaže Ibn Redžeb, za razliku od rođenja. A što se tiče datuma, najpoznatije je mišljenje u kojem se navodi da je dvanaestog rebiul-evvela. (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 212).
Niko ne može kategorički tvrditi kojeg je datuma umro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, što je, po nekakvoj logici trebalo biti preneseno, jer kada je umro, umro je najbolji Poslanik i Vjerovjesnik, pa onda kako da bude prenesen datum rođenja, jer nije rođen kao poslanik?!
Nepoznavanje pouzdanog datuma rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, aludira na to da ashabi, tabiini i oni koji su ih slijedili, nisu tom danu posvećivali nikakvu pažnju, u protivnom bi se složili o kojem se danu radi, kao što se slažu po pitanju dva Bajrama, Ašure, Arefata i sl.
U daljem tekstu Sami kaže: "Dok muslimani čuvaju uspomenu na Poslanika, a.s., vehabije užurbano ruše i uništavaju sve ono što ima veze sa Poslanikom, a.s. Često ih čujemo kako pozivaju na rušenje mezareva."
Gdje to tzv. vehabije ruše mezare? Očekujemo od autora da će se barem zacrvenjeti, to bi bilo ljudski od njega. U prilog je stavio sliku medinskog mezarja "Bekia" i ispod njega napisao sljedeće: "Porušeni mezarevi ashaba, majki vjernika, tabi'ina i velike islamske uleme. Mezarje Beki'a".
Našem kuburiji Samiju Džeki ne odgovaraju mezari na kojima nema građevina, kupola, mramora i sl., stoga mezar koji je obilježen kamenom i nije uzvišen smatra ruševinom!!!
Poslušajmo nekoliko vjerodostojnih hadisa koji iz temelja ruše Džekina ubjeđenja:
- Alija prenosi da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar a da ga ne poravnaš." (Muslim, 969)
- Fadale b. Ubejd kaže: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako naređuje poravnavanje kabura." (Muslim, 965)
- Džabir prenosi da je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izdignut oko jednog pedlja. (Ibn Hibban i Bejheki. Šejh Šuajb ovaj hadis ocjenjuje autentičnim.)
- Džabir kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se sjedi na kaburu ili da se gradi na njemu." (Muslim, 970) Kod imam Hakima u El-Mustedreku stoji dodatak: "...i zabranio je da se piše po kaburu". (Hakim, 1/525/1369, i ocjenjuje ovaj hadis ispravnim, kao i Zehebi).
- Kada je preselio Osman b. Mazun, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je veliki kamen i njime obilježio mezar i rekao: "Da znam gdje je mezar moga brata i da ukopam njegove bližnje pored njega."
Ebu Davud, str. 749/3206, i Bejheki, 3/412/6535. Hafiz Askalani ovu predaju smatra dobrom. Vidjeti: Et-Telhisul-habir, 2/696.
- Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilježio kabur Osmana b. Mazuna povećim kamenom. (Ibn Madže 1561. Imam El-Busiri ovu predaju smatra dobrom.)
Ako realno i objektivno pogledamo u mezare Bekie, vidjet ćemo da njihov izgled savršeno odgovara onome što se navodi u citiranim hadisima.
Nakon ovih predanja iz najautentičnijih hadiskih zbirki, možemo shvatiti pakost, podlost i nepravdu koju čine laička pera želeći predstaviti tzv. vehabije neprijateljima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i islama. Pitam autora, kojeg je usmjerenja bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zabranjivao građenje na kaburu, njegovo izdignuće i pisanje po njemu. Da li si svjestan da si ti, ustvari, najveći rušitelji sunneta i prakse ashaba, a potom liješ krokodilske suze što na medinskim kaburima nema turbeta i mauzoleja na kojima će svijet svetkovati!!
Učenjaci hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je lijepo izdignuti kabur samo za jedan pedalj. (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 1/246, El-Kavaninul-fikhijje, str. 66, El-Medžmua, 5/263, El-Mugni, 3/435)
S obzirom da autor piše na stranici koja, navodno, nosi naziv "Institut Ebu Hanife", postavljamo mu pitanje: Ako već slijediš hanefijsku pravnu školu, kako onda možeš tražiti obilježavanje kabura, jer to je pokuđeno po mišljenju hanefijskih učenjaka?! (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 1/320 i Tebjinul-hakaik, 1/246) To je zloupotreba mezheba i maskiranje Ebu Hanifom i hanefijskim pravnicima.
Ebu Hanife je prezirao gradnju na kaburu i njegovo obilježavanje, a Ebu Jusuf je prezirao da se piše po kaburu. Ovako spominje imam El-Kasani u svome djelu Bedaeus-sanaia, 1/320, a on kod hanefijskih učenjaka nosi nadimak "Poglavar-uleme").
Da li ti, čovječe, imalo osjećaš grižu savjesti i da li se bojiš Uzvišenog Allaha kada nasrćeš na čast muslimana i potvaraš ih, s jedne strane, a prodaješ maglu i izigravaš se razumom muslimanskih masa, s druge strane. Koliko je samo onih koje si u zabludu odveo svojim neistinama govoreći protiv "vehabija". Bojim se da si ti ubačeni element koji ima zadatak rasturiti muslimane i oslabiti njihovo pohabano jedinstvo, pa si počeo od onih koji tvome ukusu djeluju kao najradikalniji. Tvoj rad na razjedinjavanju muslimana pozdravit će nevjernici svih vrsta i boja, jer na zlu koje činiš ovome ummetu pozavidjet će ti čak i cionisti.
Zatim, Sami Džeko vehabijama pripisuje licemjerstvo, jer su napravili muzej nekom od velikih učenjaka. Ako si tako ljubomoran na tevhid (Allahovu jednoću) i ne želiš da ljudi pretjeruju u ljubavi prema šejhovima, onda prvo moraš osuditi svoje simpatizere, šiije i sufije, koji su svoju ulemu proglasili nepogrešivom i koji im se besprijekorno pokoravaju. Osudi sve vrste širka, kufra i novotarija koji se čine na kaburima, potom kopaj po internetu i traži šta je iza sebe ostavio neko od "vehabijskih" velikana. Možda iskopaš kakav vrijedan unikat.
Kada su u pitanju zablude najvećih dimenzija, šutiš kao zaliven, potom se hvataš za naočale i pero šejha Usejmina. Ma nije problem pero kao pero, već je tvoja nedaća u onome što je pero pisalo. Problem je u tome što je šejhul-islam ovoga vremena, Muhammed b. Salih el-Usejmin, svojom džihadskom olovkom, uz veliku islamsku etiku, srušio temelje tvojih ubjeđenja, pa ti sada smeta i njegovo pero pohranjeno u nekakvom muzeju.
Kako god da bilo, šejh El-Usejmin je imam ovoga vremena i njemu neće nauditi prigovor miskina i neznalica koliko god ih bilo, a tebi savjetujem da obuzdaš svoje strasti i pročitaš nešto od šejha El-Usejmina pa tek onda sudiš, ako uopće imaš pravo suditi ovom velikanu.
Potom Sami kaže: "Zašto Kube Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mezara treba uništiti, a Ibn Usejminu izgraditi muzej?"
Odgovor: Zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio gradnju na kaburu, a nije zabranio gradnju muzeja ispod kojeg nema kabura. Zato što ljudi obožavaju kabure, a niko ne obožava naočare svoga šejha, pa čak ni tvoji ljubimci sufije. Prije nego što nešto napiše, kaže ili drugog osudi, musliman je dužan da se pouči abecedi svoje vjere, a ne da paušalno i proizvoljno nasrće na čast uleme i muslimana bez ikakvih argumenata i znanja.
Tako je jednostavno odgovoriti na sumnje i podvale kojima se služi Džeko blateći tzv. vehabije. Međutim, dostojanstvo i razum daija u BiH im ne dozvoljavaju da reaguju na svaku njegovu izjavu. Bilo kako bilo, neće nas iznenaditi ako Dodik ili neka antivehabijska obavještajna služba imenuju Džeku kao stručnog savjetnika, budući u svojoj prljavoj raboti nema jakog konkurenta.
Allaha molim da nas zaštiti od zla pakosnika i neznalica. Amin!
SURA 67
Vlast – Al-Mulk Mekka – 30 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
1.Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! –
تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
2. Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; - On je Silni, Onaj koji prašta
الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا ۚ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ
3. Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatakا
4. zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
ثُمَّ ارْجِعِ الْبَصَرَ كَرَّتَيْنِ يَنْقَلِبْ إِلَيْكَ الْبَصَرُ خَاسِئًا وَهُوَ حَسِيرٌ
5. Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili.
وَلَقَدْ زَيَّنَّا السَّمَاءَ الدُّنْيَا بِمَصَابِيحَ وَجَعَلْنَاهَا رُجُومًا لِلشَّيَاطِينِ ۖ وَأَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابَ السَّعِيرِ
6. A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je džehennem, užasno je ono boravište!
وَلِلَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ ۖ وَبِئْسَ الْمَصِيرُ
7. Kad budu u nj. bačeni, pucketanje njegovo će čuti, i on će ključati,
إِذَا أُلْقُوا فِيهَا سَمِعُوا لَهَا شَهِيقًا وَهِيَ تَفُورُ
8. gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj baci, stračari u njemu će je upitati: ”Zar nije niko dolazio da vas opominje?”
تَكَادُ تَمَيَّزُ مِنَ الْغَيْظِ ۖ كُلَّمَا أُلْقِيَ فِيهَا فَوْجٌ سَأَلَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ نَذِيرٌ
9. “Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao”- odgovoriće - ,”a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!”
10. I reći će: ”Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema bili!”
11. I oni će priznati da su bili navjernici – pa, stanovnici džehennama ognjenog daleko bili!”
فَاعْتَرَفُوا بِذَنْبِهِمْ فَسُحْقًا لِأَصْحَابِ السَّعِيرِ
12. Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi – oprost i nagrada velika!
إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ بِالْغَيْبِ لَهُمْ مَغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ كَبِيرٌ
13. Govorili vi tiho ili glasno – pa, On sigurno zna svačije misli!
وَأَسِرُّوا قَوْلَكُمْ أَوِ اجْهَرُوا بِهِ ۖ إِنَّهُ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ
14. A kako i nebi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.
أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ
15. On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje,Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.
هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِنْ رِزْقِهِ ۖ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
16. Jeste li sigurni da Onaj koji nebesima vlada neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?
أَأَمِنْتُمْ مَنْ فِي السَّمَاءِ أَنْ يَخْسِفَ بِكُمُ الْأَرْضَ فَإِذَا هِيَ تَمُورُ
17. Ili, jeste li sigurni da Onaj koji nebesima vlada na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja
أَمْ أَمِنْتُمْ مَنْ فِي السَّمَاءِ أَنْ يُرْسِلَ عَلَيْكُمْ حَاصِبًا ۖ فَسَتَعْلَمُونَ كَيْفَ نَذِيرِ
18. A poricali su i oni prije njih, pa kakva je samo bila kazna Moja!
وَلَقَدْ كَذَّبَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ فَكَيْفَ كَانَ نَكِيرِ
19. Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Smo ih Milostivi drži; On zaista, sve dobro vidi.
أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَى الطَّيْرِ فَوْقَهُمْ صَافَّاتٍ وَيَقْبِضْنَ ۚ مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلَّا الرَّحْمَٰنُ ۚ إِنَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ بَصِيرٌ
20. Ili ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim Milostivog? – Nevjernici su samo obmanuti.
أَمَّنْ هَٰذَا الَّذِي هُوَ جُنْدٌ لَكُمْ يَنْصُرُكُمْ مِنْ دُونِ الرَّحْمَٰنِ ۚ إِنِ الْكَافِرُونَ إِلَّا فِي غُرُورٍ
21. Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? - Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine.
أَمَّنْ هَٰذَا الَّذِي يَرْزُقُكُمْ إِنْ أَمْسَكَ رِزْقَهُ ۚ بَلْ لَجُّوا فِي عُتُوٍّ وَنُفُورٍ
22. Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?
أَفَمَنْ يَمْشِي مُكِبًّا عَلَىٰ وَجْهِهِ أَهْدَىٰ أَمَّنْ يَمْشِي سَوِيًّا عَلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
23. Reci:”On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!”
قُلْ هُوَ الَّذِي أَنْشَأَكُمْ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ ۖ قَلِيلًا مَا تَشْكُرُونَ
24. Reci:”On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.”
قُلْ هُوَ الَّذِي ذَرَأَكُمْ فِي الْأَرْضِ وَإِلَيْهِ تُحْشَرُونَ
25. A oni govore:”Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!”
وَيَقُولُونَ مَتَىٰ هَٰذَا الْوَعْدُ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ
26. Reci:”Sam Allah zna! A ja sam dužan samo da javno opominjem.”
قُلْ إِنَّمَا الْعِلْمُ عِنْدَ اللَّهِ وَإِنَّمَا أَنَا نَذِيرٌ مُبِينٌ
27. Kad je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu vjerovali i biće rečeno :”Evo ovo je ono što ste požurivali!”
فَلَمَّا رَأَوْهُ زُلْفَةً سِيئَتْ وُجُوهُ الَّذِينَ كَفَرُوا وَقِيلَ هَٰذَا الَّذِي كُنْتُمْ بِهِ تَدَّعُونَ
28. Reci:”Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt meni i onima koji su sa mnom, ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od neizdržljive patnje zaštiti?”
قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَهْلَكَنِيَ اللَّهُ وَمَنْ مَعِيَ أَوْ رَحِمَنَا فَمَنْ يُجِيرُ الْكَافِرِينَ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ
29. Reci:”On je Milostivi, u Njega vjerujemo i na Njega se oslanjamo, a vi ćete sigurno saznati ko je u očitoj zabludi.”
قُلْ هُوَ الرَّحْمَٰنُ آمَنَّا بِهِ وَعَلَيْهِ تَوَكَّلْنَا ۖ فَسَتَعْلَمُونَ مَنْ هُوَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ
30. Reci:”Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?”
قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَنْ يَأْتِيكُمْ بِمَاءٍ مَعِينٍ
EsSelamu alejkum,postavljeno je u audio sehari osim 40 Nevevijevih hadisa i 40 Qudsi hadisa arapsko/bosanski...Pa bujrum...
EsSelamu alejkum...Postavljeni su Nevevijevi hadisi arapsko/bosanski 1-42 pojedinačno i u kompletu u audio sekciji,pa bujrum....
EsSelamu alejkum,postavljeno je 40 Nevevijevih hadisa u audio formatu arapsko/bosanki,pa ko želi slušati ili downlodirati,bujrum u audio sekciju
Odgovorio: Mr. Safet Kuduzović
Odgovor: Čestitanje nemuslimanskih praznika (naročito vjerskih) je strogo zabranjeno. U prethodnom TEKSTU spomenuo sam sljedeću rečenicu: "Dakako, srčana potvrda takvih ubjeđenja predstavlja kulminaciju zla, u protivnom je veliki grijeh." Ako, čak, nepažljivo pročitaš ovu rečenicu, uvaženi brate, neminovno ćeš razumjeti propis o onome ko čestita nemuslimanske praznike. Kulminacija zla u vjeri je izlazak iz okvira islama, a ako, pak, čestitanje bude zbog pridobijanja srca ili sličnih razloga, tada je počinjen jedan od velikih grijeha.
Imam Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim el-Dževzijje kažu: “Po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, zabranjeno je veličanje nemuslimanskih praznika, njihovo pomaganje u tome i prisustvovanje takvom slavlju.” (Vidjeti: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/479, i Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245.)
Ibn Kajjim kaže: "Muslimanu nije dozvoljeno da podrži, pomogne, niti prisustvuje njihovim praznovanjima, po mišljenju svih učenjaka od kojih se prihvata mišljenje. To su jasno u svojim djelima izjavili učenjaci sve četiri pravne škole." (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: "Muslimanima nije dozvoljeno oponašati nemuslimane kada su u pitanju neislamski praznici. Ni po pitanju spremanja hrane, odijevanja i paljenja vatre. Tom prilikom nije im dozvoljeno praviti gozbe, niti uručivati poklone, niti prodavati ono čime bi se pomogli u svojim praznovanjima. U principu, nemaju pravo na bilo koji način obilježiti njihov praznik. On za muslimane predstavlja obični dan kao bilo koji drugi dan." (Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmuu fetava, 25/329.)
U djelu Mugnil-muhtadž, imama Eš-Šerbinija (šafijski fikh), stoji: "Treba kazniti (muslimana) koji oponaša nevjernike na njihovim praznovanjima i onoga ko im ih čestita." (Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 5/526). Ovdje je spomenut "taziir", a to je kazna koja je u nadležnosti i procjeni vladara i kao takva nije, shodno kakvoći, definirana jasnim šerijatskim dokazom.
Hanbelijski učenjak Ibn Muflih kaže: "Haram je prisustvovati na židovskim ili kršćanskim prazničkim veseljima." (Vidjeti: El-Furua, 5/235.)
Savremeni kolegij za islamsko misionarstvo (El-Ledžnetud-daime) na čelu sa šejhom Ibn Bazom, nakon što je upitan o propisu čestitanja kršćanskih praznika, rekao je: "Nije dozvoljeno čestitanje njihovih praznika, jer taj postupak predstavlja sarađivanje u griješenju, a muslimanima je to zabranjeno. Uzvišeni Allah kaže: 'Ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.'" (Vidjeti: El-Ledžnetud-daime, 3/ 435-436.)
Šejh Ibn Usejmin, nakon što je spomenuo zabranu veličanja, slavljenja i čestitanja nemuslimanskih praznika, kaže: "Ko učini nešto od spomenutog, grješan je, bez obzira činio to iz laskanja ili kurtoazije ili stida ili nekog drugog razloga." (Vidjeti: Medžmuu fetava Ibn Usejmin, 3/44-46.)
Šejh Fevzan kaže: "Nije dozvoljeno čestitanje nevjerničkih praznika niti je dozvoljeno odgovoriti na njihovu čestitku. To nisu muslimanski praznici, te se njima ne radujemo." Vidjeti: LINK
Šejh Ibn Džibrin na svom web-siteu, kaže: "Muslimanima je haram veličanje i čestitanje nemuslimanskih praznika te radovanje i slavljenje istih." Vidjeti: LINK
Dakle, muslimanu je zabranjeno čestitati ili prisustvovati praznicima koje slave nemuslimani, a ako tako postupi, smatra se da je počinio veliko zlo. Međutim, ako čestitanje i prisustvovanje budu prožeti ljubavlju prema tim "vjerskim" praznicima, ili priznavanjem njihove legitimnosti i ispravnosti, što nije uvijek jednostavno ustvrditi, tada je dotična osoba počinila djelo nevjerstva, jer se tim postupkom negiraju temeljna islamska načela.
Prema tome, ni pojedincima ni skupinama nije dozvoljeno, zbog upućene čestitke, proglašavati nevjernicima one koji čestitaju nemuslimanske praznike. Vidimo da su islamski učenjaci takav postupak okarakterizirali kao grijeh, osim, kao što rekosmo, ako ta osoba želi i žudi za dotičnim praznikom te priznaje njegov legitimitet i tada se radi o kufru.
U današnje vrijeme je proglašavanje ljudi nevjernicima postalo trend tako da pojedinci žele potvrditi svoju privrženost čistom monoteizmu tako što će po proizvoljnom mišljenju, naglabanju i naklapanju proglasiti muslimana nevjernikom, iako počinjeno djelo nije okaraktezirano nevjerstvom ili u najmanju ruku postoje razilaženja kod islamskih učenjaka o propisu počinitelja dotičnog djela, kao što je npr. propis ostavljača namaza iz lijenosti i nemara. Ostavljanje namaza, po mišljenju pojedinaca, je propis oko kojeg se ne može diskutirati niti se može prihvatiti razilaženje, iako većina islamskih učenjaka iz priznatih pravnih škola takvu osobu ne izvodi van okvira islama. Potom, određena osoba može počiniti djelo nevjerstva, ali se zbog zapreke neće proglasiti otpadnikom od islama. Posebna greška u ovom pogledu biva u nerazlikovanju između općeg ili globalnog propisa i spuštanja istog na pojedince, što je oprečno ehli-sunnetskom učenju, dok o pitanju uspostave dokaza protiv počinitelja, da i ne govorimo. Uspostava argumenta i pojašnjavanje propisa prije izricanja suda, tamo gdje je to nužno učiniti, kao da je u potpunosti zanemarena. Kod pojedinaca kao da vrijedi nepisano pravilo: "Protekfirimo ga za svaki slučaj".
Ljudi se trebaju bojati Allaha i biti svjesni da će odgovarati za svaku riječ koju izuste, posebno kada su u pitanju ovako krupne i opasne izjave. Musliman će biti proglašen nevjernikom tek nakon ispunjenja uvjeta i uklanjanja svih prepreka koje mogu biti zapreka u tom pogledu. Musliman se proglašava nevjernikom samo kada postoje jasni argumenti koji aludiraju na njegovo odmetništvo, nikako nejasnoćama, dvosmislenim govorima i nepotvrđenim izjavama ili postupcima, kao ni pukim tumačenjima nečijeg govora koji će se filozofskim putevima te pravilom nužne uzročne povezanosti govora i onoga što isti iziskuje, okarakterizirati nevjernikom.
Nije svaki musliman koji klanja pet dnevnih namaza, obavi hadždž i pročita nekoliko brošura islamskog sadržaja adekvatan da proglašava ljude koji se deklariraju muslimanima i pokazuju svojim djelima, više ili manje, da vole islam, da ih proglašava nevjernicima, iako činili određena djela koja bi ih mogla izvesti van okvira islama. Time se bave oni koji su detaljno prostudirali ovu tematiku (pred nekim od današnjih autoriteta od poznate uleme i šejhova, ne pukim listanjem knjiga i proizvoljnim razumijevanjem govora islamskih učenjaka), a nije zadaća neukih pojedinaca koji svojim paušalnim ocijenama ne samo da ne čine ustupak islamu i muslimanima, već siju nered po zemlji.
Također, gleda se šteta i korist u javnom iznošenju propisa. Ako šteta nadvlada korist ili je u potpunosti anulira, tada je obaveza odgoditi obznanjivanje propisa i šutjeti sve dok situacija ne dozvoli iznošenje propisa u javnost i njegova korist za islam i muslimane ne bude vidna. Ko je ikad otvorio knjigu Poslanikovog, sallallahu alejhu ve sellem, životopisa (sire), vidjet će da je pitanje koristi i štete bilo uvijek uzeto u obzir i da je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, ostavio činjenje određenih djela iz bojazni da umjesto dobra ne prouzrokuje veće zlo.
Stoga savjetujem muslimane, naročito omladinu, da se boje Allaha i budu svjesni Dana velikoga kada će čovjek biti pitan za svako riječ koju je izustio. Muslimani su muslimani sve dok se nepobitnim argumentom potvrdi suprotno tome. U nedovoljno jasnim situacijama ili kod pomanjkanja argumenata ili njihove nejasnoće obaveza je paziti na sud koji će se izreći po pitanju određene osobe, u protivnom vrijedi hadis Poslanika, sallallahu alejhu ve sellem: "Ko kaže svome bratu nevjerniče, jedan od njih je takav, ili optuženi ili se vraća na onoga ko ga je optužio." (Muslim) Allahu dragi, ne odvedi nas na stranputicu nakon što si nam na ukazao Pravi put. Amin!
CHATANJE MUŠKARACA I ŽENA NA FACEBOOK GRUPAMA
Pitanje:
- Esselamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu.
Imam pitanje za uvaženog profesora Zijada Ljakića: Je li dozvoljeno dopisivanje, odnosno chatanje muskaraca i žena na određenu temu na facebook grupama? Vidio sam jednu takvu grupu na kojoj udate i neudate sestre i oženjena i neoženjena braća uzajamno komuniciraju i razmjenjuju odredjena mišljenja i informacije. Je li to dozvoljeno pod uslovom da se ne uljepšava "govor" (pisanje)? Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio.
ODGOVOR:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:
Prvo - "Zatvaranje puteva koji vode u haram" (tzv. seddu ezzerai'a).
Drugo - "Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi".
Treće - "Ono što vodi u haram je haram".
U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muskaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesinđera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.
Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: "Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi" (El-Bekara, 219).
Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.
Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: "Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu'min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi". Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.
Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.
